U nizu članaka posvećenih službenim osobama koji će biti dijelom naše ljetne priče, donosimo razgovor s poznatim mađarskim sudačkim parom, Davidom Palkovitsem te Gaborom Szilvasijem.
Molim Vas, predstavite se ukratko. Kako dugo ste uključeni u aktivnosti povezane s rukometom (na pijesku)?
Gabor: Rukomet i rukomet na pijesku oduvijek su dio mog života, koje smatram drugim poslom. Počeo sam igrati rukomet 1999. Kad se pojavio rukomet na pijesku u Mađarskoj, trenutačno sam se zaljubio u pješčanu inačicu rukometa. Osim igranja, počeo sam suditi 2003, a na pijesku sam službeno počeo suditi 2008, zajedno s Davidom, s kojim od ranih početaka sudjelujem na turnirima. Trenutno radim u multinacionalnoj kompaniji pod nazivom Xerox.
David: 2000. godine počeo sam sa suđenjem dvoranskog rukometa te sam od 2005 aktivno uključen u aktivnosti povezane s rukometom na pijesku. Od 2008 sudim zajedno s Gaborom te smo dosad sudjelovali na mnogim mađarskim i međunarodnim natjecanjima, pritom posjećujući mnoga zanimljiva mjesta. Što se tiče broja utakmica koje smo odsudili dosad, teško je reći, no broj bi defintivno dosegnuo oko 1000 utakmica. Osim rukometa, radim u Vodafoneu kao Voditelj naplate.
Koja su Vam dosadašnja postignuća? Gdje ste dosad sve sudili i opišite nam, po Vašem mišljenju najbolju utakmicu u kojoj ste dosad sudjelovali. Ima li možda koja za koju ste poželjeli da ju niste sudili? 😉
Gabor: Sudili smo nekoliko EBT- finala, no najponosniji smo na suđenje muškog finala EBT Mastersa 2009. Osim toga, imali smo sreću suditi ponajboljim ekipama današnjice kao što su Detono Zagreb, AXA, Barbate, Alcala; Ekaterinodar… Proteklih godina konstantno smo sudjelovali na turnirima u Calleli i Camelotu gdje smo očarani atmosferom i ljudima. Također, ljeto ne može proći bez glavnih mađarskih EBT turnira.
David: Definitivno moje najbolje sjećanje je povezano za finale Barbate- Detono Zagreb (2009, Krf). Razina kvalitete i atmosfera je nešto što ostaje urezano u pamćenje. Druga utakmica urezana u pamćenje odigrala se u Gruziji tijekom juniorskog europskog prvenstva između Turske i Hrvatske. U raspucavanju je hrvatski vratar morao obraniti zadnji pokušaj kako bi rezultat postao izjednačen. Obranio je s rukom i lopta se odbila prema nebu. U tom je trenutku počeo slaviti, no lopta je pala na pod i ušla u gol te su Hrvati izgubili utakmicu.
David: Popularnost i važnost rukometa na pijesku ubrzano rastu. Ova atraktivna disciplina bit će po prvi put dijelom Olimpijskih igara mladih što je iznimno dobar znak. Stoga mislim da smo na dobrom putu iako ima još puno stvari na kojima treba raditi (poput infrastrukture, broja ekipa, nacionalnih prvenstava itd.) Također, ukoliko bi igra postala još raznovrsnija (poput ponovnog uvođenja tri poena), moglo bi se možda dobiti na dodatnoj atraktivnosti.
Iako je rukomet na pijesku uglavnom temeljen na fair playu, ponekad se dogode iznimke u ponašanju između igrača i sudaca. Jeste li imali dosada kakvih čudnih situacija-opišite ih.
Gabor: Iako su uvjeti na velikim natjecanjima u principu idealni, problemi znaju nastati na lokalnoj razini. Znalo se dogoditi dosad čudnih situacije, no njih bih rađe ispričao zainteresiranima uživo uz neko piće 😉
David: Naravno da su napete situacije dio posla kojim se bavimo. Srećom, tijekom naših karijera nismo se nešto prečesto susretali s neugodnim situacijama te smo iste nastojali momentalno zaboraviti 😉
Kad bi imali čarobni štapić, koje pravilo u rukometu na pijesku bi istovremeno promijenili? Drugim riječima, koje vam pravilo izaziva najviše zbunjujućih situacija?
Gabor: Dva poena za piruete. Zbog mnogih okolnosti (pijesak, vidljivost i pozicija stopala teško je zadržati isti kriterij te stoga očekujem nekakav napredak na tom polju.
David: Izlazak vratara iz vratarskog prostora tijekom raspucavanja bitan je od strane trenera za taktičku itzvedbu. No, sa sudačkog pogleda radi se o noćnoj mori od pravila. Još ne znam kako modificirati pravila kako bih učinili lakšim za primjenu.
Dečki, hvala lijepa na vremenu i vidimo se uskoro na Jarunu.