Ni jedan turnir ne može biti organiziran bez sudaca i s obzirom da su oni važni koliko i ekipe, posvetit ćemo malo vremena i prostora i njima. Pozdravljamo Marcosa Péreza Outeda i Héctora Fraile Muñoz iz Španjolske, koji su se po prvi put odlučili biti dio Jarun kupa. U nastavku pročitajte kako je Marcos odgovorio na osnovno pitanje ˝zašto rukomet na pijesku˝ i što misli o budućnosti svima nam voljenog sporta.
Recite nam nešto o svojim sudačkim počecima u rukometu na pijesku – kako je sve počelo?
Kad sam imao 14 godina, trener nam je rekao da postoji novi sport, rukomet na pijesku, kojeg smo onda isprobali u prostorima Kineziološkog fakulteta, na koji sam se kasnije i sam upisao. Tog trena sam se zaljubio u taj sport i njegovu filozofiju i počeo suditi i igrati. Nakon nekoliko godina kombiniranja jednog i drugog, ponuđena mi je prilika da bolje upoznam ovaj sport kroz suđenje tako da sam se tome priklonio.
Ovo može zvučati kao zeznuto pitanje: zašto rukomet na pijesku? Zašto ne neki drugi sport?
Zbog svega što ovaj sport podrazumijeva, smatram ga najkompletnijim sportom i jednim sa najznačajnijim udjelom fair-playa. Čini sve prisutne – igrače i igračice, trenere, suce i gledatelje jednom velikom obitelji što u drugim sportovima nisam vidio.
Što misliš, gdje to sve vodi? Da li rukomet na pijesku ide u pravom smjeru pokušavajući postati olimpijski sport? Ili bi želio da zadrži status quo?
Mislim da je rukomet na pijesku jedna od najznačajnijih sastavnica koje čine olimpijske sportove, amaterizam sa profesionalizmom, timski duh i fair-play. Sport je kojeg je lako razumjeti, brz je i spektakularan za gledanje.