Molim Vas, napišite par riječi o sebi, pogotovo dio kako ste postali dio rukometnog svijeta.
Anna: Toliko toga bi se moglo napisati stoga bi mogli odmah prijeći na rukometne teme. Kad sam imala oko 8 godina, odlučila sam igrati rukomet. S obzirom da sam bila prelijena za trčati, postala sam vratar 😉 . Tek na zadnjoj godini srednje škole došla sam na ideju kako bih postala sudac te se to pokazalo kao dobar korak, s obzirom da do danas uživam radeći taj posao.
Prije dvije godine čitala sam obavijest o sudačkom tečaju za rukomet na pijesku na web stranicama Poljske rukometne federacije. Tako sam otičla na pokazni turnir kao gledatelj gdje sam imala priliku vidjeti svoju prvu rukometnu utakmicu na pijesku. Zaljubila sam se u igru i atmosferu na prvi pogled. Upoznala sam čudnovate ljude i među njima najvažniju, moju kolegicu Edytu koja me vodila kroz prve utakmice te turnire. Sve se činilo kao slučajnost, koja je na kraju ispala izvrsno za mene.
Edyta: Moja povezanost s rukometom na pijesku je malo duža. Počela sam igrati rukomet s 12-13 godina. Tamo gdje živim postoji tradicija muškog rukometa, no za djevojke i nije bilo nekog mjesta koje bi poslužilo poboljšanju vlastitih sposobnosti. Otac mi je bio sudac tako da je mogućnost da postanem sutkinjom bila poprilično velika. S 19 godina shvatila sam da je to posao kojeg bih voljela raditi te sam se i odlučila za to. Dobila sam prvu zviždaljku od oca. Otprilike u isto vrijeme upoznala sam se s rukometom na pijesku i od tada ne mogu zamisliti praznike bez ovog sporta. Godinu po godinu sudjelovala sam na mnogim turnirima u Poljskoj i napokon- prije dvije godine susrela sadašnju partnericu Aniu. Nije moglo završit bolje 😉 . Inače, osim suđenja studiram medicinu na wroclavskom fakultetu.
Na kojim ste turnirima dosad nastupali te nam prenesite najbolja i najgora iskustva.
Anna: Uvijek će mi ostati u sjećanju prvi turnir na pijesku kojeg sam odsudila s kojeg sam upamtila potporu koju su mi ostali kolege pružali. Od turnira koje vrijedi istaknuti su EBT Masters finals, održan u Grčkoj te EHF Champions cup, održan na Kanarskom otočju. Što se tiče najgorih iskustava-teško pitanje. Ne mogu se sjetiti ničega posebno- bilo je nekoliko turnira s ružnim vremenom, no to također spada u ljepote rukometa na pijesku 😉
Edyta: Kolegica je spomenula skoro sve. Mogu nadodati da smo dosad sudile na nekim turnirima po Europi, poput Einsiedelna, Balaton kupa, turnira u Nizozemskoj (Camelot) te završnicu njemačkog prvenstva. Ove godine planiramo sudjelovati na više turnira te posjetiti prijatelje u Italiji i Njemačkoj.
Što je glavna stvar koju očekujete u odnosima na relaciji sudac-igrač?
Edyta: Očekujem poštenu igru uz osmijeh. Ovaj sport je toliko magičan te se s osmijehom i poštovanjem prema suparniku rukomet na pijesku može povezati s pozitivnim emocijama kod ljudi. Također volim kad službene osobe i igrači ne ulaze u duge diskusije sa sucima tijekom utakmica. Brzi komentar za vrijeme te razgovor nakon utakmice je najbolji način rješavanja nedoumica. Na taj način je lakše ostati fokusiran na utakmicu te dati najbolje od sebe za vrijeme tekme.
Anna: Poštena igra naravno je najbitnija, no odmah nakon toga i međusobno poštovanje. I suci i grači su tu s jednim ciljem – stvoriti spektakl od rukometa na pijesku, stvoriti igru u kojoj svi uživaju.
Koju inačicu rukometa preferirate i objasnite malo svoje odgovore.
Anna: Ne radi se o laganom pitanju i ne mogu dati odgovor. Rekla bih samo da s većim uzbuđenjem iščekujem pjeskašku sezonu.
Edyta: Rukomet na pijesku defintivno! Volim tu atmosferu, prepunu lijepih akcija i ljude koji sudjeluju u stvaranju ovog sporta. To je moja strast. No, također-kako sam uključena i u dovransku i pješčanu onačicu rukometa, potreban mi je mali odmor između sezona, kako bih napunila baterije.
Koji su vam daljnji ciljevi i na kojim turnirima planirate sudjelovati u bliskoj budućnosti?
Anna: Nismo još u potpunosti završili s planiranjem sezone, no zasad su potvrđena sudjelovanja na turniru u Gaeti i Njemačkoj ( s obzirom da uživamo u atmosferi koja je prošle godne bila u Wildeshausenu).Naravno, bit će tu još odličnih poljskih turnira..Ostalo je zasad još tajna 😉
Edyta: Kao što je Anna rekla, planiramo posjetiti mnogo turnira.Što u budućnosti? Ne znamo još, no definitivno želimo ostati u rukometu na pijesku. Sanjamo o suđenju na najvećim pjeskaškim natjecanjima u Europi i scijetu, no svjesni smo da moramo čekati na priliku. Vježbamo cijelo vrijeme kako bi bili dobro pripremljeni.
Možete li nam reći nešto o poljskom rukometu na pijesku u ovom trenutku? Koliko se turnira igra godišnje i koji je najbolji po vašem mišljenju. Kako vam je organizirano nacionalno prvenstvo?
Po našem mišljenju Poljska ima turnir koji su izvrsno organizirani. Imamo odlične igrače koji su dijelom mnogih ekipa. I to je ono što rukomet na pijesku čini sve popularnijim sportom u Poljskoj. Ove godine imamo 5 Masters turnira te poljski kup- svi su dijelom EBT-a. Koji je najbolji? Svi su izvrsni, s odličnom organizacijom, popunjeni ekipama koje znaju igrati..
Što se tiče poljskog prvenstva- ako želiš biti dio natjecanja, moraš sudjelovati na svim turnirima. Prema završnom poretku na pojedinom turniru ekipe skupljaju bodove. Ekipa s najvećim brojem bodova osvaja prvenstvo. Poljski kup je zasebno natjecanje.
Na kraju, imenujte najvažnije stvari vezane za rukomet na pijesku. Ako imate kakve prijedloge što bi trebalo mijenjati, samo ih napišite 😉 .
Edyta: Ljudi. Možda ne spadaju u „stvari“ ali su definitivno najvažniji dio ovog sporta. Drago mi je da mogu sresti toliko čudnovatih ljudi kroz rukomet na pijesku. Što se tiče promjena-ne bih ništa mijenjala no znam da EHF organizira tečajeve an kojima se zna raspravljati o eventualnim promjenama.
Anna: Držat ću se osnovnog pravila rukometa na pijesku tj. poštene igre, nečega što je u dvoranskom rukometu puno teže pronaći. Osim toga obožavam atmosferu povezanu s rukometom an pijesku.
Djevojke, zahvaljujemo na intervjuu i vidimo se uskoro J