Skip to content

HandbALL IN: Od lokalnog projekta do međunarodne prepoznatljivosti

Tags:

279098085 3137582566505193 8399682064506342680 n

IZVOR: Pawel Jakubowski 

 

Kako spojiti ljubav prema rukometu i profesiju iz područja logopedije? Odgovor na pitanje ima Maida Arslanagić, bivša profesionalna rukometašica te hrvatska reprezentativka, a danas uspješna žena koja stoji iza projekta HandbALL IN – sportskog inkluzivnog programa za djecu i mlade s teškoćama u razvoju. Temelj programa je rukomet, a odnedavno i rukomet na pijesku. Koja je poveznica, kako je započela HandbALL-in priča i koji su planovi za budućnost, ispričala nam je upravo Maida u ugodnom razgovoru uoči 15. izdanja Jarun Cup-a kada ćete moći vidjeti i HandbALL IN program na djelu. 

Ovogodišnja suradnja s Jarun Cupom nije prva suradnja HandbALL IN projekta s rukometom na pijesku. Prošle godine ste bili u Novalji u sklopu programa Novalja4kids gdje su se održavali besplatni pokazni treninzi rukometa na pijesku. Kakav je plan za ovu godinu i Jarun Cup?

Drago mi je da nastavljamo uspješnu suradnju i ove godine, ne samo na Jarun Cup-u nego i kroz Novalja4kids radionice koje će se održati ovog ljeta. 

Odakle ideja i kako je započela suradnja s organizatorima turnira rukometa na pijesku?

Suradnja se razvila iz poznanstva s organizatorima te smo kroz priču došli na ideju da se organizira radionica i pokazni trening čime bi se omogućilo djeci s teškoćama u razvoju da se i oni uključe u rukomet na pijesku. To za njih ima puno veće, odnosno dvostruko značenje nego sami sport – zbog pijeska kao jednog medija koji utječe na njihov senzorički sustav. Što se tiče projekta Novalja4kids, nastao je u kao jedan oblik promocije rukometa na pijesku u turističkoj sredini. Znamo svi koliko je odbojka na pijesku poznata u svim turističkim središtima, pa smo tako željeli predstaviti i rukomet na pijesku kao atraktivan sport u mjestima gdje dolazi puno mladih. Djeca koja se nalaze na otoku ili u blizini će se moći okušati u rukometu na pijesku, upoznati pravila i uživati u svim atrakcijama sporta. 

Već treću godinu za redom HandbALL IN i Jarun Cup nastavljaju suradnju. Prvo iskustvo s rukometom na pijesku za djecu iz Vaše udruge bio je prije tri godine. Možete li nam opisati kako je taj prvi susret izgledao? 

Iako smo prije samog početka bili zabrinuti, zbog toga što određena djeca osim svojih primarnih teškoća imaju i teškoća u funkcioniranju senzornog sustava, što bi značilo da su jako osjetljivi na pijesak, ponekad i to razine da ne mogu uopće stati na pijesak bez obuće. Ali, uspjeli smo to savladati, jer su neka djeca već i nakon sat vremena hodala i trčala po pijesku, a mogla su odraditi i trening. Isprva nije bilo lako, ali su se djeca već naviknula i bilo nam je iznimno drago da su uspjeli prihvatiti pijesak kao jednu od mogućnosti i verzija rukometa kojeg možemo trenirati i igrati.

Cilj projekta HandbALL IN je opća inkluzija djece i mladih s teškoćama u razvoju u sport, kako pri tome pomaže rukomet na pijesku? Kako se djeca snalaze u tom relativno mladom sportu?

Tako je, cilj projekta je inkluzija djece s teškoćama u razvoju kroz sport, zapravo da se svoj djeci s teškoćama u razvoju omoguće jednake aktivnosti, to jest da im se daju jednako mogućnosti za uključivanje u sportske aktivnosti u zajednici u kojoj žive. Djeca s teškoćama u razvoju, osim terapije i škole nemaju puno mogućnosti za aktivnosti u kojima se mogu priključiti da bi bili sa svojim vršnjacima, a upravo HandbALL IN je upravo takav jedan program. Osim dvoranskog rukometa koji je nama primaran, rukomet na pijesku je jedan novi vid aktivnosti za nas, a kao što sam već i spomenula sport na pijesku ima i jedan terapijski učinak na djecu. Djeca se snalaze dobro jer je rukomet na pijesku puno jednostavniji od dvoranskog u vidu pravila, teren je puno manji, jasnije su naznačene linije što olakšava praćenje djeci koja imaju teškoće u razvoju.

Postoji li ideja za uvrštavanje rukometa na pijesku kao dio svakodnevnih aktivnosti udruge HandbALL IN, ne samo u vrijeme održavanja Prvenstva Hrvatske?

Svakako bismo voljeli rukomet na pijesku uvrstiti kao dio naših svakodnevnih aktivnosti, međutim vremenske prilike nam dosta određuju uvjete za trening. Naš program prati školsku godinu, a rukomet na pijesku u Hrvatskoj se igra ljeti. Mi s treninzima počinjemo u rujnu i završavamo u lipnju, a vremenski uvjeti u rujnu kada već postane hladnije ne odgovaraju djeci s teškoćama u razvoju koja su osjetljivija na te uvjete za razliku od druge djece. No, svakako se volimo odazvati na ovakve akcije i volimo odraditi trening na pijesku, a nadam se da će biti prilike da to bude malo češće. 

Da se vratimo malo zapravo na ideju samog Vašeg projekta. Kako je počela HandbALL IN priča? Tko ili što je bila glavna inspiracija za pokretanje tog projekta i osnivanje udruge?

HandbALL IN priča započela je prije četiri godine. Kao bivša rukometna reprezentativka, nakon 20 godina karijere sam odlučila spojiti svoje dvije ljubavi. Moja primarna struka je logopedija, koju sam na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu završila tijekom svoje karijere. Pronašla sam način kako spojiti rukomet i rad s djecom s teškoćama u razvoju kroz sport i prenijeti im ljubav prema sportu. To je bila moja glavna ideja i želja iz koje sam pokrenula program. U to vrijeme sam volontirala u Centru za edukaciju i savjetovanje Sunce u njihovom programu univerzalne sportske škole za djecu s teškoćama u razvoju – „Moje pravo na igru i sport“, a iz toga se razvila ideja pokrenuti školu rukometa pod imenom „Moje pravo na rukomet“. Nakon samo nekoliko mjeseci rada vidjela sam veliki potencijal i interes zajednice za ovakvim programom pa sam osnovala vlastitu udrugu Maars, a programu dala novo ime HandbALL IN. Program je i službeno priznat, verificiran od strane Agencije za odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj.

Koji su daljnji ciljevi i planovi udruge generalno, ali i u kontekstu rukometa na pijesku?

Naš cilj je nastaviti provoditi ovaj program ne samo u Hrvatskoj, već i na međunarodnoj razini. Iz dana u dan raste broj djece, a samim time se i širi program udruge, a nadamo se da će tako i ostati. Plan je da osiguramo puno veću podršku lokalne zajednice kako bismo se mogli fokusirati na održavanje i razvoj posebno u Zagrebu, a nešto manje u drugim gradovima gdje je situacija puno zahvalnija. Što se tiče rukometa na pijesku, cilj nam je da budemo što aktivniji u tom sportu, da do ljeta odradimo nekoliko treninga na pijesku, a možda dogodine i formirati ekipu koja bi se u proljeće preselila iz dvorane na pijesak.